Svakodnevno čitamo i slušamo dežurne kritičare željne publiciteta oko stanja u Cibaliji. Ti površni sveznalci uvjereni da znaju sve, al’ nikako da nam to pokažu, da se uhvate u koštac, pomognu, riješe te nedostatke u klubu.
Radije gledaju tu našu Cibaliju ostavljenu samu na čistini i sa sigurne je udaljenosti iz svojih udobnih fotelja oholo rešetaju. I to onim što valjda i vrapci na grani cvrkuću. Ne treba biti akademik da znamo da treba podići klupsku školu, dovući sponzore, igrati prvu ligu, naći, stvoriti, prodati igrača… No ovo je 2024. godina. Nogomet od prije samo deset godina i danas su različiti kao noć i dan. Sve se vrti oko financija koje svakim danom u nogometu odlaze u nebo. U prijevodu: „koliko para toliko muzike“. Ako u današnjem nogometu ne možeš trenera ili igrača platiti bar nekoliko tisuća eura osuđen si na one slabašne, nedokazane igrače od par stotina eura. Na terenu je upravo tolika i razlika između ovih prvih i drugih. Ogromna.
Poznato je kako se od nekolicine (ako čitaju sami se mogu prepoznati ) uglednih sportskih djelatnika i poduzetnika zadnjih godina molila pomoć koja nikad nije stigla. Nekoliko zadnjih predsjednika su uz gradonačelnika pokušavali okupiti i dovesti u Genschrovu sve te koji mogu i znaju, ali bi uvijek iz nekog razloga dobili hladnu odbijenicu. Cibalia je nažalost velikoj većini bila samo odskočna daska ili krava muzara. Preko nje se zarađivalo i gradio imidž, a najmanje joj se davalo. Pamte to navijači jer oni nisu ni gluhi ni slijepi.
Pojedinci koji su ne tako davno ugasili NK Spačvu, instituciju domaćeg nogometa savjetuju kako treba voditi klub. Isto čine pojedinci koji su u klubu i po pet, šest navrata bili u raznoraznim ulogama i visokim funkcijama. Od dopredsjednika kluba do trenera juniora, seniora i sportskog direktora. Autori svih tih silnih negativnih reakcija priča su za sebe. Jednostrano će zbog „lajka“ pisati da da se podrede svjetini. Glasno savjetuju, pišu kolumne, drže prodike i nameću kako bi se trebao voditi klub olako zaboravljajući da su i sami u tom klubu bili u nekoliko navrata. Sve te svoje zamisli tada iako su za to imali prilika nikad nisu realizirali i pretočili u stvarnost.
Vrata kluba koliko je poznato uvijek su svima otvorena, no slabo ih se klupski prag usudilo prijeći. Rijetki su čak i na tribinama Cibalijinih utakmica. Valjda se smatraju iznad nje. Umislili se možda da su oni stvorili Cibaliju, a ne obratno. Takvi otuđeni i dalje sipaju kritike izazivajući nemjerljivu štetu prema Cibaliji u široj javnosti koja ju sažalijeva ili izbjegava.
Za sve izgubljene utakmice, za sva ispadanja u drugu, treću ligu, za našu tugu i bol, sve vam je oprošteno.
Za svaki gol i pobjedu, iskreno vam hvala. No sad, kad ste odavno zbrinuti i ne želite pomoći, ostavite se Cibalije jer niste ju zaslužili.