Iz burne prošlosti

2008. Tragedija, H. Čustić, zd-Cibalia
2008. Tragedija, H. Čustić, zd-Cibalia
2008. Tragedija H.Čustić, zadar-Cibalija
2008. Tragedija H.Čustić, zadar-Cibalija
Dvije velike sportske tragedije kroz svoju sportsku povijest doživio je klub s obala Bosuta.
Prva se dogodila u samim počecima Cibalije sada već davne 1919. godine kada je tragično preminuo igrač ŽŠK-a (danas Lokomotive odnosno HNK Vinkovci) Spreitzer. Naime na jednom okupljanju igrača ŽŠK-a nije bilo dovoljno da odigraju utakmicu, pa su se u dogovoru s nogometašima Cibalije s kojima su dijelili teren zajedno izmiješali kako bi mogli održati trening. Nažalost u toj trening utakmici igrač ŽŠK-a Spreitzer teško je ozlijeđen kad ga je njegov klupski suigrač Maras, nehotice pogodio u glavu. Spreitzer je ubrzo umro, a ovaj tragični događaj je bio veliki šok i neugodna priča za nadolazeći nogomet u gradu na Bosutu.

Druga velika tragedija dogodila se 2008. godine na prvoligaškoj utakmici u Zadru. Nakon duge lopte domaćeg vratara Subašića u jednom uobičajenom duelu između igrača Cibalije Tomislava Jurića kojem je to bila prva seniorska utakmica i Zadranina Hrvoja Čustića, mladi 24-godišnji Čustić i bivši U-21 hrvatski reprezentativac je pao i udario glavom u nezaštićen zid tik uz sam teren. Nažalost iako njegovo stanje nije na takav crni scenariji upućivao od posljedice udarca nesretni mladi Zadranin je pet dana poslije preminuo u bolnici. Najveća je to tragedija otkako je Hrvatske nogometne lige. HNK Cibalia kad god može koristi priliku da podsjeti na ovu nesretnu tragediju sa željom da se ona više nikad i nikom ne ponovi.

U jesen 1984. na putu za Rijeku vinkovački nogometaši preživjeli su težu prometnu nesreću kada je njihov autobus kod Karlovca sletio s ceste. U toj nesreći najteže je prošao klupski liječnik dr. Vinca Vuković koji je ispao kroz prozor i pritom slomio tri rebra dok su ostali članovi vinkovačke ekspedicije najviše zahvaljujući prisebnosti vozača Đure Vukasa prošli s lakšim ozljedama.

Usprkos velikom šoku nogometaši trenera Cice Vukušića stisnuli su zube i odigrali utakmicu na Kantridi gdje je Rijeka tek koji dan prije u Kupu UEFA pobijedila veliki madridski Real.

Utakmica je završila bez pogodaka, a uz preživjelu nesreću za teško osvojeni bod najzaslužniji je bio golman Budinčević koji je proglašen igračem utakmice. Uz Budinčevća još su nastupili Vitković, Zahirović, Mlinar, Bogdan, Radić, Laketić, Mladina, Duspara, Vujčić, Rajović i Čop.

Nakon utakmice lijepom gestom iskazalo se vodstvo NK Rijeka koje je Vinkovčanima u povratku kući organizirala prijevoz avionom preko Pule i Beograda.
Ovu ljudsku gestu posebno je u medijima pohvalio dugogodišnji predsjednik Dinama Mika Blažanin i sam lakše ozlijeđen u ovoj nesreći.

Cibalia - osijek, 9.mj.2007.
Cibalia - osijek, 9.mj.2007.

Utakmica između Cibalie i Osijeka iz 2007. godine osim po rezultatu (pobjeda domaćina od 2-0) trajno će ostati upamćena po jednoj nesvakidašnjoj prosidbi.
Naime Seba, jedan od viđenijih pristaša Cibalije je za ovu priliku svoju dugogodišnju djevojku Božicu umjesto uobičajenog istoka pomalo iznenađeno odveo na zapadnu tribinu. Kad su Ultrasi u jednom trenutku tokom utakmice s druge strane terena, na istoku razvili veliku poruku: „Božice udaj se za mene“ sve joj je postalo jasno. Na oduševljenje Sebe, a i tribina, Božica je kroz suze radosnice pristala.
Cibalia se tako kao ne puno klubova u svijetu može podičiti da je kumovala jednoj ljubavi koja je pretvorena u brak koji i dalje traje.

Uprava kluba u ranim počecima Cibalije
Uprava kluba u ranim počecima Cibalije

Uoči osnivanje kluba uz prijedlog Cibalia za njegovo ime se pojavio i prijedlog Graničar. Voljom većine klub je nazvan i utemeljen kao Cibalia. Točnije kao Građanski športski klub Cibalia.
Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine nakon spajanja više vinkovačkih klubova (novooformljeni Spartak i Cibalia postali su Graničar, a spajanjem Graničara i vinkovačke Sloge nastao je Dinamo) nastaje Fiskulturno društvo Dinamo iz koje će se ubrzo nogometna sekcija izdvojiti u NK Dinamo.
Na izvanrednoj skupštini 1951. godine dio skupštinara je iznio prijedlog o promjeni imena kluba u NK Vinkovci ili NK Radnik no taj prijedlog nije podržan.
U zadnjoj sezoni u Jugo lige, 1990. godine uprava Dinama vrača staro ime Cibalia pod kojim je klub 07. svibnja 1919. i osnovan.

Prvi grb Cibalije bio je bijeli trokutasti štit crno bijelog obruba na kojem se isticalo veliko crno slovo „C“. Prva klupska boja po uzoru na grb nije bila očekivano crno bijela već ljubičasta i to iz neobičnog razloga što u tom trenutku nije bio nikakvih drugih dostupnih dresova osim navedenih ljubičastih.
Komunističke vlasti 1947. godine silom mijenjaju ime kluba u Dinamo, a dvije godine kasnije donose odluku kako je nova boja kluba crveno bijela. Vračanjem 1990. godine starog imena Cibalia pod kojim je klub i osnovan boja kluba se ponovno mijenja u svjetlo plavo – bijelu odnosno nebesko plavu. Kako bi se odalo priznanje i sačuvala uspomena na slavne dane kad se klub zvao Dinamo pričuvni dresovi su u bijelo-crvenoj boji.

Cop_i_Kemo-Bogdanovic-na-Makismiru
Čop i Kemo Bogdanović na Makismiru

U listopadu 1993. Croatia (Dinamo) je na Maksimiru ugostila Cibaliju. Već u prvom dijelu igre naš je Davor Čop dobio prvi, a uskoro zbog prigovora i drugi žuti karton zbog čega su nebeskoplavi ostali s desetoricom igrača na terenu. I onda je na poluvremenu trener domaćih Miroslav Ćiro Blažević napravio potez za pamćenje. On je u svom stilu u svlačionici ostavio Živkovića kako bi na terenu u drugom poluvremenu Cibalia i Croatia bili ravnopravni. Time je Ćiro u svom mangupskom fair play stilu pokazao što misli o sudačkom isključenju Čopa. Utakmica je na kraju završila neodlučeno bez postignutih golova.

vinkovci,061104 mirko filipovic(cibalia)-njegov prvi nogometni nastup cibalia-vukovar foto damir glibusic -spo-
2005. Cibalia - Vukovar '91 - Mirko Filipovć

Veliki navijač Cibalije, Mirko „Cro Cop“ Filipović osvajač naslova u tada najjačoj MMA organizaciji PRIDE i prestižnog naslova u K1 (World Grand Prix) organizaciji te osvajač bronce za reprezentaciju Hrvatske na Mediteranskim  igrama u teškoj kategoriji u boksu na vrhuncu svojih uspjeha je nastupao i za svoju Cibaliju. Bilo je to u povratničkoj sezoni u prvu ligu, 2004-05 kada je kod trenera Davora Mladine zabilježio nekoliko službenih nastupa.