NAJVJERNIJI
Vinkovci su grad u kojem ljudi njeguju lokal patriotizam, posebno su osjetljivi na sve vrste nepravdi kojima je Cibalia kroz povijest svoga postojanja često bila izložena što je dovelo do stvaranje posebnog mentaliteta navijača ističući vjernost klubu i domovini pa uz Cibaliju, Ultrasi i Vinkovčani vjerno prate Hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Predvođeni Slavkom Jankovićem i Mišom Zambelijem Cibaliju su osnovali Vinkovčani, studenti, prvi navijači koji su od tih prvih koraka vjerno uz klub stajali.
Davne 1923. godine prošloga stoljeća u tiskovini „Cibalis“ od 15. kolovoza 1923. spominju se navijači Cibalije pod imenom „Lajaroši“. U navedenom glasilu navodi se kako je skupina od 40-ak Cibalijinih drukera, Lajaroša gostovala u Brodu. Iste godine bilježi se njihovo gostovanje u Požegi.
Lajaroši su bodrili Cibaliju, ali i priređivali društvena događanja i aktivno sudjelovali u radu kluba.
U privatnim kolekcijama vinkovačkih obitelji Horvat i Mirković pronađene su fotografije koje svjedoče o tim davnim događanjima i vremenima, a dio navedenog prikazan je i u dokumentarnom filmu „Stoljeće je iza nas“ autora Darka Stojanovića – Stoje povodom 100 godina Cibalije.
Nakon 2. Svjetskog rata, 1947. godine, Cibaliji je prisilno promijenjeno ime u Dinamo pod kojim je vinkovački klub nastupao sve do uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj 1990.godine, nakon čega je vratio svoje povijesno ime – Cibalia.
U svojoj opsežnoj i detaljnoj klupskoj monografiji, „NK Dinamo Vinkovci 1947.-1977.“ autor i klupski kroničar Ivan Zagorac navijače detaljno spominje u brojnim utakmicama koje je obuhvatila ova monografija u navedenom periodu. On spominje navijačka putovanja vlakom u Požegu (26.04.1947.) i Borovo 1951. gdje ih doputovalo oko 400 navijača, gostovanja u Osijeku (28.07. 1957.) gdje Vinkovčani pale slavljeničke baklje (kakve god one tada bile), bacaju šešire u zrak i nose igrače na ramenima. Vinkovački navijači pratili su svoj klub i na gostovanjima u Rovinju (1973.), na kup susret u Novom Sadu itd.
Na domaćem terenu primjerice uoči utakmice s Rovinjom navode se pripreme po gradu i okolnim selima gdje u karavani automobila okićenih zastavama navijači pozivaju na dolazak na utakmicu.
Svoj vrući karakter pokazuju na prekinutim utakmicama u sezoni 1953/54 te 1973. godine protiv Galenike iz Zemuna kad je sudac od navijača s istočnog stajanja pogođen kamenomu glavu.
Novinski članci, audio i video zapisi iz tog doba koje su sačuvali bivši nogometaši Mirko Krizmanić, Petar Plavšić i Josip Strunje otkrivaju nam još više zanimljivih detalja i aktivnosti vinkovačkih navijača.
Prekretnicu u navijačkom pokretu u gradu na Bosutu donosi 1982. godina kada se vinkovački Dinamo po prvi puta plasirao u prvu ligu. Ulaskom u društvo najboljih klub doživljava svoje najslavnije dane i za sve njegove pristaše i simpatizere zauvijek postaje „Ponos i dika Slavonije“.
U pet prvoligaških sezona Vinkovački Dinamo igra atraktivan nogomet, a navijači postaju u pravom smislu riječi njegov 12 igrač i respektabilna snaga grada. Zbog svog vrućeg temperamenta i hrvatske nacionalne osviještenosti, navijači suparničkih klubova Vinkovce etiketiraju kao jedno od najtežih i najvrućih gostovanja.
U tim vremenima postojala je priča među viđenijim navijačima da se nazovu Čarugini momci, po poznatom slavonskom odmetniku koji je jedan dio života živio u Vinkovcima gdje je i uhićen, no sve je ostalo samo na priči, tako da su domaće navijače jednostavno nazivali Vinkovčani i nešto kasnije Ekipa Vinkovci.
U drugoj polovici 1980-ih dolaskom novih generacija na tribine, pojavljuju se grafiti i transparenti Chaos boys, Croatia boys, Aurelia, Hooligans… iza kojih su bili dečki iz Tehničke škole, Lapovaca, Radičevog bloka, s igrališta na Lokosima… Oni redovno prate domaće drugoligaške utakmice Dinama odnosno Cibalije i odlaze na gostovanja u Zagreb, Zemun, Novi Sad…
U Domovinskom ratu sami nogometaši Cibalije i velik broj vinkovačkih navijača se među prvima uključuju u obranu domovine. Nažalost puno ih za slobodu Hrvatske daje ono najvrijednije što su imali, a to je svoj život. Njima u spomen i čast na zapadnoj tribini je postavljena spomen ploča kao vječni podsjetnik na žrtvu koji su dali.
Danas se navijačka publika u gradu na Bosutu može podijeliti u dvije skupine. Prvu čine tradicionalisti, nešto umjereniji koji također vrlo emotivno proživljavaju utakmice sa „zapada“ i one temperamentnije sa „istoka“ koji su ujedno najvažnija podrška, ali i najveća kritika.
Ovi drugi, nastali u ratnom vrtlogu 1992. godine pod imenom „ULTRAS – VINKOVCI“ pored vjernosti klubu i gradu izraziti su domoljubi, pa pored Cibalije vjerno prate i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
U tom ratnom vihoru nekoliko je bilo prijedloga za jedinstven naziv grupe poput Križari ili Citadela. Na kraju je izabran jednostavno i navijačkom svijetu opće poznat naziv Ultras. Ime je dao Stoja, a zaštitni znak Matakovićevog crnohumornog strip junaka Malog Ivicu je predložio Ica.
Cibalia nema značajnijih uspjeha niti trofeja što bi privlačilo mase navijača, kao što je to slučaj s najpoznatijim hrvatskim klubovima. Oni iz redova najtemperamentnijih upravo iz te neravnopravne borbe s bogatijima i moćnijima crpe snagu i jačaju podršku voljenom klubu.
Vinkovci su grad u kojem ljudi njeguju lokal patriotizam, posebno su osjetljivi na sve vrste nepravdi kojima je Cibalia kroz povijest svoga postojanja često bila izložena što je dovelo do stvaranje posebnog mentaliteta navijača ističući vjernost klubu i domovini pa uz Cibaliju, Ultrasi i Vinkovčani vjerno prate Hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Predvođeni Slavkom Jankovićem i Mišom Zambelijem Cibaliju su osnovali Vinkovčani, studenti, prvi navijači koji su od tih prvih koraka vjerno uz klub stajali.
Davne 1923. godine prošloga stoljeća u tiskovini „Cibalis“ od 15. kolovoza 1923. spominju se navijači Cibalije pod imenom „Lajaroši“. U navedenom glasilu navodi se kako je skupina od 40-ak Cibalijinih drukera, Lajaroša gostovala u Brodu. Iste godine bilježi se njihovo gostovanje u Požegi.
Lajaroši su bodrili Cibaliju, ali i priređivali društvena događanja i aktivno sudjelovali u radu kluba.
U privatnim kolekcijama vinkovačkih obitelji Horvat i Mirković pronađene su fotografije koje svjedoče o tim davnim događanjima i vremenima, a dio navedenog prikazan je i u dokumentarnom filmu „Stoljeće je iza nas“ autora Darka Stojanovića – Stoje povodom 100 godina Cibalije.
Nakon 2. Svjetskog rata, 1947. godine, Cibaliji je prisilno promijenjeno ime u Dinamo pod kojim je vinkovački klub nastupao sve do uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj 1990.godine, nakon čega je vratio svoje povijesno ime – Cibalia.
U svojoj opsežnoj i detaljnoj klupskoj monografiji, „NK Dinamo Vinkovci 1947.-1977.“ autor i klupski kroničar Ivan Zagorac navijače detaljno spominje u brojnim utakmicama koje je obuhvatila ova monografija u navedenom periodu. On spominje navijačka putovanja vlakom u Požegu (26.04.1947.) i Borovo 1951. gdje ih doputovalo oko 400 navijača, gostovanja u Osijeku (28.07. 1957.) gdje Vinkovčani pale slavljeničke baklje (kakve god one tada bile), bacaju šešire u zrak i nose igrače na ramenima. Vinkovački navijači pratili su svoj klub i na gostovanjima u Rovinju (1973.), na kup susret u Novom Sadu itd.
Na domaćem terenu primjerice uoči utakmice s Rovinjom navode se pripreme po gradu i okolnim selima gdje u karavani automobila okićenih zastavama navijači pozivaju na dolazak na utakmicu.
Svoj vrući karakter pokazuju na prekinutim utakmicama u sezoni 1953/54 te 1973. godine protiv Galenike iz Zemuna kad je sudac od navijača s istočnog stajanja pogođen kamenomu glavu.
Novinski članci, audio i video zapisi iz tog doba koje su sačuvali bivši nogometaši Mirko Krizmanić, Petar Plavšić i Josip Strunje otkrivaju nam još više zanimljivih detalja i aktivnosti vinkovačkih navijača.
Prekretnicu u navijačkom pokretu u gradu na Bosutu donosi 1982. godina kada se vinkovački Dinamo po prvi puta plasirao u prvu ligu. Ulaskom u društvo najboljih klub doživljava svoje najslavnije dane i za sve njegove pristaše i simpatizere zauvijek postaje „Ponos i dika Slavonije“.
U pet prvoligaških sezona Vinkovački Dinamo igra atraktivan nogomet, a navijači postaju u pravom smislu riječi njegov 12 igrač i respektabilna snaga grada. Zbog svog vrućeg temperamenta i hrvatske nacionalne osviještenosti, navijači suparničkih klubova Vinkovce etiketiraju kao jedno od najtežih i najvrućih gostovanja.
U tim vremenima postojala je priča među viđenijim navijačima da se nazovu Čarugini momci, po poznatom slavonskom odmetniku koji je jedan dio života živio u Vinkovcima gdje je i uhićen, no sve je ostalo samo na priči, tako da su domaće navijače jednostavno nazivali Vinkovčani i nešto kasnije Ekipa Vinkovci.
U drugoj polovici 1980-ih dolaskom novih generacija na tribine, pojavljuju se grafiti i transparenti Chaos boys, Croatia boys, Aurelia, Hooligans… iza kojih su bili dečki iz Tehničke škole, Lapovaca, Radičevog bloka, s igrališta na Lokosima… Oni redovno prate domaće drugoligaške utakmice Dinama odnosno Cibalije i odlaze na gostovanja u Zagreb, Zemun, Novi Sad…
U Domovinskom ratu sami nogometaši Cibalije i velik broj vinkovačkih navijača se među prvima uključuju u obranu domovine. Nažalost puno ih za slobodu Hrvatske daje ono najvrijednije što su imali, a to je svoj život. Njima u spomen i čast na zapadnoj tribini je postavljena spomen ploča kao vječni podsjetnik na žrtvu koji su dali.
Danas se navijačka publika u gradu na Bosutu može podijeliti u dvije skupine. Prvu čine tradicionalisti, nešto umjereniji koji također vrlo emotivno proživljavaju utakmice sa „zapada“ i one temperamentnije sa „istoka“ koji su ujedno najvažnija podrška, ali i najveća kritika.
Ovi drugi, nastali u ratnom vrtlogu 1992. godine pod imenom „ULTRAS – VINKOVCI“ pored vjernosti klubu i gradu izraziti su domoljubi, pa pored Cibalije vjerno prate i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
U tom ratnom vihoru nekoliko je bilo prijedloga za jedinstven naziv grupe poput Križari ili Citadela. Na kraju je izabran jednostavno i navijačkom svijetu opće poznat naziv Ultras. Ime je dao Stoja, a zaštitni znak Matakovićevog crnohumornog strip junaka Malog Ivicu je predložio Ica.
Cibalia nema značajnijih uspjeha niti trofeja što bi privlačilo mase navijača, kao što je to slučaj s najpoznatijim hrvatskim klubovima. Oni iz redova najtemperamentnijih upravo iz te neravnopravne borbe s bogatijima i moćnijima crpe snagu i jačaju podršku voljenom klubu.
Izvori:
Knjiga: Trideset godine NK DINAMO VINKOVCI 1947-77, autor Ivan Zagorac, 1978.
Audio – video zapisi, privatna arhiva Darko Stojanović – Stoja
Dokumentarni film: STOLJEĆE JE IZA NAS, Udruga Lajaroš
Knjiga: NAJVJERNIJI, autor Ivica Aničić – Ica, 2005.
Digitalni tisak lista CIBALIS (Državni arhiv – Sabirni centar Vinkovci)
Obiteljski albumi, Antun Mirković i Dinka Horvat Žaja, Kata Zlata Horvat
Predgovor (Stojin) izložbe: „30 Godina ljubavi, vjernosti, nadanja“ autora Darko Stojanovića – Stoje i Ivice Aničića – Ice
Facebook: Ultras Vinkovci