navijačka priča
Inicijativa za mural vezan uz Domovinski rat potekla je u ime navijačke skupine Ultras Vinkovci od Darka Stojanovića Stoje. On je predložio i složio cijelu priču.
Kao najprikladnije mjesto za mural je izabran podvožnjak na Slaviji. Tim podvožnjakom iz grada vodi cesta za Nuštar, Bogdanovce i Vukovar gdje se uz naše Vinkovce Hrvatska u tim prvim mjesecima rata najžešće branila.
Tim putem mnogobrojni vinkovački kao i dragovoljci iz čitave Hrvatske odlazili su na krajnji istok naše zemlje u obranu domovine.
Od početka su u ovu toplu priču uključeni Cibalijaši, dragovoljci, veterani i invalidi Domovinskog rata koji su prošli vinkovačko i vukovarsko bojište, a neki i zatočeništvo u srpskim logorima. To su Siniša Šlat Sir, Damir Rališ Cumba, Davor Magdić Ski i Stevo Culej Stiv. Stari Ultras, ratni dragovoljac i majstor Tomislav Kregar zvani Kriger u cijelu akciju je uskočio logistički.
Uz društvo nekolicine Ultrasa najveći teret crtanja iznijeli su Slavko Slukan Slava koji je započeo i Siniša Rapaić Sire koji je završio mural.
Mural nastao 2011. godine na sivoj podlozi dugačak je 50-ak metara. U prvoj polovici murala nalazi se hrvatski grb s trnovitom dračom, biblijski poznatom krunom od trnja koja je trebala Isusa ismijati, a koja simbolizira svu njegovu muku koju je podnio za sve ohole i nečiste ljude.
S lijeve strane hrvatskog grba iznad križa s hrvatskim pleterom i natpisa: „Navik on živi ki zgine pošteno“ nalaze se portreti 12 hrvatskih pripadnika vinkovačke specijalne policije ubijenih 02. svibnja 1991. godine u zasjedi u Borovu selu. Bio je to prvi veći otvoreni ratni sukob nakon kojeg je svima postalo jasno kako je rat za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku počeo.
S desne strane hrvatskog grba naslikane su tri slike, prva s motivima križnog puta hrvatskog naroda, potom stvarnim prizorom iz Domovinskog rata i na kraju s prizorom Vukovara u miru.
U drugoj polovici murala ispod natpisa „Bog neka čuva moju Hrvatsku“ ističu se poruke „Hvala našim braniteljima gdje god bili, 2011.“ i „Kome je težak stijeg čestitosti neka ga utakne u zemlju gdje počivaju njihove kosti, oni će ga držati“.
Između ove dvije poruke dominira velika hrvatska trobojka kako vijori i dio zida teško oštećen uslijed udara neprijateljske granate. Taj dio samog udara i razaranja tog dijela zida je obojan u krvavo crveno čime je simbolično prikazano ranjavanje grada Vinkovaca i cijele nam domovine u nametnutom ratu. Ispod ovog obilježenog udara od granate stoji natpis: „Vinkovci 1991. Vukovar“.
Cijeli navedeni prikaz tih za hrvatski narod teških vremena na vinkovačkom podvožnjaku zamišljen je kao mjesto odavanja počasti za sve stradale na vinkovačko-vukovarskom bojištu i općenito za sve stradale hrvatske žrtve u Domovinskom ratu.
Oslikavanjem murala Stoja, Sir, Ski, Cumba i Stiv uz podršku članova navijačke skupine Ultras Vinkovci, Udruge bivših zatočenika logora 1991. i vinkovačke Udruge specijalne policije pokreću prvu vinkovačku kolonu sjećanja.
Za tu prvu kolonu sjećanja pokrenutu 2011. godine prikupljeno je stotine lampiona, uključene su škole i vrtići, braniteljske udruge, Sokolska garda, Ultrasi, a mnogobrojni sugrađani i mještani okolnih mjesta samoinicijativno su se priključili koloni.
Nakon svete mise u crkvi Sv. Euzebia i Poliona kolona se iz centra grada Zvonimirovom ulicom uputila prema podvožnjaku na Slaviji gdje su podno naslikanog murala zapaljene svijeće i položeni vijenci.
Ostalo je povijest.
Tokom godina svašta se moglo čuti o ovome nadaleko poznatom transparentu. Manje-više neke stvari su opće poznate, neke su nažalost totalno promašene, a neke i dalje nepoznate. Od najzaslužnijih aktera za njegovo nastajanje potrudili smo se saznati cjelovitu istinu o ovome prepoznatljivom transparentu.
Originalni transparent „Cibalae banka & Prljavo kazalište – Vinkovcima s ljubavlju“ za vinkovački koncert Prljavog kazališta 1994. godine je dizajn za njihov plakat osmislio poznati vinkovački strip autor i navijač Cibalije Dubravko Mataković. Taj dizajn za plakat Prljavaca u Vinkovcima, Cibalae banka je prenijela na reklamni platneni baner. Ovaj za koncert pozivni transparent je bio izložen na korzu, a potom na bazenu Barutana u Zagrebačkom bloku. Od tamo su ga kriomice pokraj ljutito raspoloženih pasa u trku odnijeli Ivanko Jurišić Cai i Ivica Aničić Ica.
U tadašnjem nedostatku navijačkih transparenata ovaj je privukao pažnju jer je zbog blago prljavo bijelog platna i plavih slova na njemu itekako bio iskoristiv za transparent koji bi Ultrasima dobro došao za podršku prema Cibaliji. Tako su u biti od jednog dvostranog promidžbenog transparenta nastala dva skraćena sa sačuvanim srcima i nazivima Vinkovci. Jedan je već u svojim začecima nemarom pojedinaca završio 1996. godine ostavljen u Bolonji na utakmici BiH – Hrvatska. Brat mu blizanac je pak na ogradama tribina postao vjerojatno među najviđenijim i svakako jedan od najstarijih transparenta na tribinama ovog dijela Europe.
Njegova preobrazba je krenula kad ga je Ica s Krešom Čopčićem donio na Kanovce gdje su ga zajedno sa Šinkom, dali krojačici gđi Mariji Subotić (Subina mama). Ona ga je završno skrojila, obrubila i dodale vezice.
Ica ga je posvetio u crkvi u Međugorju i s Ivanom Čuljkom s Lapovaca nosio na doček pape Sv. Ivana Pavla II. u Đakovu (bio je na tek par metara od Svetog Oca). Transparent je bio na vaterpolo utakmici hrvatske reprezentacije, dočeku zlatnih rukometaša i oslobađanju hrvatskih generala, lokomotivi navijačkog vlaka na finalu kupa 1999. godine kao i na koncertima Thompsona, izložbi 30 godina i promociji knjige „Najvjerniji“ o navijačkoj skupini Ultras u dvorani vinkovačkog Ogranka Matice hrvatske.
Transparent je spontano najprije prošao sva Cibalijina domaća (uz neka inozemna) gostovanja po svim stadionima u Hrvatskoj, a potom je s Ultrasima na utakmicama Hrvatske nogometne reprezentacije krenuo put Europe, Azije i Južne Amerike pa je tako bio na Svjetskim prvenstvima u Francuskoj, Japanu, Brazilu, Njemačkoj, Europskim prvenstvima u Portugalu, Austriji, Ukrajini i Poljskoj te na svim drugim važnijim Europskim stadionima tokom kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica.
Uslijed habanja Mato (Mario Matanović) i Ica su jedno slovo i pola srca obnovili, a uslijed daljnjeg trošenja Ica ga je dao Ivanu Čuljku s Lapovaca kojem je njegova mama Ana pojačala rubove, dodala nove vezice i napravila mogućnost nošenja na dva štapa.
O pustolovinama koje je na svojim putovanjima prošao dala bi se napisati jedna knjige. Bio je zaboravljen, tražen i nađen, zabranjivan i od policije i HNS-a obranjen i uspješno sačuvan.
Manje je poznato kako su od ovog prvotno reklamnog transparenta za koncert Prljavog kazališta iskorištena i crvena slova, ona „…s ljubavlju“ koja su poslužila za manji plavi transparent na kojem je uz natpis Ultras u jednom uglu dodana i hrvatska zastava.
Nakon više od dva i pol desetljeća Darko Stojanović Stoja je predložio da se ovaj čuveni i poznati transparent umirovi i tek za posebne prilike izvadi iz zaslužene mirovine. Tako je od ruku Ivana Borkovića Čele, Ivana Čavke i Davora Vitkovića Vitka nastao identični transparent koji se zbog lakšeg unosa pored kontrola na tribinama po sredini po potrebi može razdijeliti na dva dijela i ponovno spojiti. Transparent je kao i na početku ove priče ponovno završno obrubila vjerna Cibalijašica gđa Subotić (Subina mama).
Od prvog originalnog transparenta skinuto je jedno malo srce sa slova „i“ i dodano na ovaj novi kako bi mu prenio svu povijest, muku i sreću koju je prošao na tribinama i tako nastavio istim putem svog prethodnika predstavljati Vinkovce, Vinkovčane i Cibalijine Ultrase.
Danas ovaj transparent predstavlja puno više od običnog transparenta. Raširio se po vinkovačkim zidovima, grafitima, ime i njegov prepoznatljivi font koriste razni obrti, tvrtke, udruge… S Vinkovčanima je istinski i spontano zaživio, postao omiljen gradski zaštitni znak pa ga vidimo na izlozima, šalicama, majicama…
I to sve zahvaljujući Cibalijinim navijačima koji su ga prije tri desetljeća trčeći odnijeli ispred ljutitih pasa.
