Pera je bio simpatizer Hajduka. Skoro kao i Cibalije. Tek neki su to među nama znali. Grdili ga, nismo baš razumjeli, ali to mu se toleriralo iz jedinog razloga što nije bio zadrti hajdukovac, a kamoli torcidaš. S Ultrasima je išao i na neke tekme. Nije to bilo baš često, ali je išao. Nikad nije bio u nekom samom jezgru grupe i o nečem odlučivao jer je bio klinac. S nama je krenuo i na utakmice reprezentacije koje su mu se znatno više svidjele od utakmica HNL-a. Tada je, pogotovo na manje atraktivna gostovanja repke išlo možda najviše stotinjak navijača među kojim su većina bili pripadnici navijačkih skupina iz Hrvatske. Stoga smo se skoro svi među sobom poznavali, družili, skupa pijuckali i po potrebi jedni drugima čuvali leđa. Poznato je kako su u Ukrajini vinkovački Ultrasi predvođeni Tompom i Stojom stali u obranu jednog od tadašnjih vođa Torcide Lekića i par torcidaša od splitskih plaćenika iz Uvijek vjerni predvođeni you tuberom Jukom. Baš s takvih gostovanja s repkom je među ekipom zapamćen i Pera. Zapamtili su ga i tovari koji su ga u Vinkovcima prepoznali među sobom na južnoj tribini i slavodobitno nam ga pokazivali kao s kakvim trofejem. Što je tamo radio samo on zna. Iskreno koliko su se iznenadili tovari na jugu, toliko smo i mi na istoku. Definitivno nije išao u nikakve akcije jer bi to netko od Ultrasa morao znati. Nije to bio nikakav plan, akcija ili dokazivanje. Mulac je jednostavno htio pogledati, osjetiti tekmu iz tovarskog kuta.
Nakon ove Perine egzibicije više ga se nije moglo vidjeti na utakmicama Cibalije. Koliko je poznato vani je negdje u Njemačkoj i s vremena na vrijeme poprati pokoju utakmicu Vatrenih. Neobično je pisati o nekom tko nije zadužio tribinu, ali zbog istine među našom ekipom, (druge neka misle šta im je volja) treba da se zna.
Za razliku od njega, njegov mlađi brat Pera Zlotvor kako smo ga znali zvati bio je prava hodajuća bomba. Kamikaza iz Kolodvor kvarta koji se među Ultrasima dokazao već sa svojim prvim utakmicama stvarajući i sudjelovajući u niz pizdarija. Nerijetko je maltretirao i rođenog brata s početka ove priče. S Kolodvorcima je oteo par transparenata. Jednom je potkraj tekme u Vinkovcima bio na jugu među tovarima, dokopao se manjeg transparenta, koliko je poznato („Nesvrstani“) no ubrzo ga je bacio jer su ga povijali i tovari i policija kojima je spretno pobjegao.
Šta reći, dva brata, dvije priče. Jedan usamljeni pokajnik i beskućnik, drugi (nažalost) državnog sustava zatočenik.