navijačka priča

Pera je bio simpatizer Hajduka. Skoro kao i Cibalije. Tek neki su to među nama znali. Grdili ga, nismo baš razumjeli, ali to mu se toleriralo iz jedinog razloga što nije bio zadrti hajdukovac, a kamoli torcidaš. S Ultrasima je išao i na neke tekme. Nije to bilo baš često, ali je išao. Nikad nije bio u nekom samom jezgru grupe i o nečem odlučivao jer je bio klinac.       S nama je krenuo i na utakmice reprezentacije koje su mu se znatno više svidjele od utakmica HNL-a. Tada je, pogotovo na manje atraktivna gostovanja repke išlo možda najviše stotinjak navijača među kojim su većina bili pripadnici navijačkih skupina iz Hrvatske. Stoga smo se skoro svi među sobom poznavali, družili, skupa pijuckali i po potrebi jedni drugima čuvali leđa. Poznato je kako su u Ukrajini vinkovački Ultrasi predvođeni Tompom i Stojom stali u obranu jednog od tadašnjih vođa Torcide Lekića i par torcidaša od splitskih plaćenika iz Uvijek vjerni predvođeni you tuberom Jukom. Baš s takvih gostovanja s repkom je među ekipom zapamćen i Pera. Zapamtili su ga i tovari koji su ga u Vinkovcima prepoznali među sobom na južnoj tribini i slavodobitno nam ga pokazivali kao s kakvim trofejem. Što je tamo radio samo on zna. Iskreno koliko su se iznenadili tovari na jugu, toliko smo i mi na istoku. Definitivno nije išao u nikakve akcije jer bi to netko od Ultrasa morao znati. Nije to bio nikakav plan, akcija ili dokazivanje. Mulac je jednostavno htio pogledati, osjetiti tekmu iz tovarskog kuta.

Nakon ove Perine egzibicije više ga se nije moglo vidjeti na utakmicama Cibalije. Koliko je poznato vani je negdje u Njemačkoj i s vremena na vrijeme poprati pokoju utakmicu Vatrenih. Neobično je pisati o nekom tko nije zadužio tribinu, ali zbog istine među našom ekipom, (druge neka misle šta im je volja) treba da se zna.

Za razliku od njega, njegov mlađi brat Pera Zlotvor kako smo ga znali zvati bio je prava hodajuća bomba. Kamikaza iz Kolodvor kvarta koji se među Ultrasima dokazao već sa svojim prvim utakmicama stvarajući i sudjelovajući u niz pizdarija. Nerijetko je maltretirao i rođenog brata s početka ove priče.  S Kolodvorcima je oteo par transparenata. Jednom je potkraj tekme u Vinkovcima bio na jugu među tovarima, dokopao se manjeg transparenta, koliko je poznato („Nesvrstani“) no ubrzo ga je bacio jer su ga povijali i tovari i policija kojima je spretno pobjegao.

Šta reći, dva brata, dvije priče.  Jedan usamljeni pokajnik i beskućnik, drugi (nažalost) državnog sustava zatočenik.

Inicijativa za mural vezan uz Domovinski rat potekla je u ime navijačke skupine Ultras Vinkovci od Darka Stojanovića Stoje. On je predložio i složio cijelu priču.
Kao najprikladnije mjesto za mural je izabran podvožnjak na Slaviji. Tim podvožnjakom iz grada vodi cesta za Nuštar, Bogdanovce i Vukovar gdje se uz naše Vinkovce Hrvatska u tim prvim mjesecima rata najžešće branila.
Tim putem mnogobrojni vinkovački kao i dragovoljci iz čitave Hrvatske odlazili su na krajnji istok naše zemlje u obranu domovine.
Od početka su u ovu toplu priču uključeni Cibalijaši, dragovoljci, veterani i invalidi Domovinskog rata koji su prošli vinkovačko i vukovarsko bojište, a neki i zatočeništvo u srpskim logorima. To su Siniša Šlat Sir, Damir Rališ Cumba, Davor Magdić Ski i Stevo Culej Stiv. Stari Ultras, ratni dragovoljac i majstor Tomislav Kregar zvani Kriger u cijelu akciju je uskočio logistički.
Uz društvo nekolicine Ultrasa najveći teret crtanja iznijeli su Slavko Slukan Slava koji je započeo i Siniša Rapaić Sire koji je završio mural.

 

Mural nastao 2011. godine na sivoj podlozi dugačak je 50-ak metara. U prvoj polovici murala nalazi se hrvatski grb s trnovitom dračom, biblijski poznatom krunom od trnja koja je trebala Isusa ismijati, a koja simbolizira svu njegovu muku koju je podnio za sve ohole i nečiste ljude.
S lijeve strane hrvatskog grba iznad križa s hrvatskim pleterom i natpisa: „Navik on živi ki zgine pošteno“ nalaze se portreti 12 hrvatskih pripadnika vinkovačke specijalne policije ubijenih 02. svibnja 1991. godine u zasjedi u Borovu selu. Bio je to prvi veći otvoreni ratni sukob nakon kojeg je svima postalo jasno kako je rat za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku počeo.
S desne strane hrvatskog grba naslikane su tri slike, prva s motivima križnog puta hrvatskog naroda, potom stvarnim prizorom iz Domovinskog rata i na kraju s prizorom Vukovara u miru.
U drugoj polovici murala ispod natpisa „Bog neka čuva moju Hrvatsku“ ističu se poruke „Hvala našim braniteljima gdje god bili, 2011.“ i „Kome je težak stijeg čestitosti neka ga utakne u zemlju gdje počivaju njihove kosti, oni će ga držati“.
Između ove dvije poruke dominira velika hrvatska trobojka kako vijori i dio zida teško oštećen uslijed udara neprijateljske granate. Taj dio samog udara i razaranja tog dijela zida je obojan u krvavo crveno čime je simbolično prikazano ranjavanje grada Vinkovaca i cijele nam domovine u nametnutom ratu. Ispod ovog obilježenog udara od granate stoji natpis: „Vinkovci 1991. Vukovar“.
Cijeli navedeni prikaz tih za hrvatski narod teških vremena na vinkovačkom podvožnjaku zamišljen je kao mjesto odavanja počasti za sve stradale na vinkovačko-vukovarskom bojištu i općenito za sve stradale hrvatske žrtve u Domovinskom ratu.

 

Oslikavanjem murala Stoja, Sir, Ski, Cumba i Stiv uz podršku članova navijačke skupine Ultras Vinkovci, Udruge bivših zatočenika logora 1991. i vinkovačke Udruge specijalne policije pokreću prvu vinkovačku kolonu sjećanja.
Za tu prvu kolonu sjećanja pokrenutu 2011. godine prikupljeno je stotine lampiona, uključene su škole i vrtići, braniteljske udruge, Sokolska garda, Ultrasi, a mnogobrojni sugrađani i mještani okolnih mjesta samoinicijativno su se priključili koloni.
Nakon svete mise u crkvi Sv. Euzebia i Poliona kolona se iz centra grada Zvonimirovom ulicom uputila prema podvožnjaku na Slaviji gdje su podno naslikanog murala zapaljene svijeće i položeni vijenci.

Ostalo je povijest.

Tokom godina svašta se moglo čuti o ovome nadaleko poznatom transparentu. Manje-više neke stvari su opće poznate, neke su nažalost totalno promašene, a neke i dalje nepoznate. Od najzaslužnijih aktera za njegovo nastajanje potrudili smo se saznati cjelovitu istinu o ovome prepoznatljivom transparentu.

Originalni transparent „Cibalae banka & Prljavo kazalište – Vinkovcima s ljubavlju“ za vinkovački koncert Prljavog kazališta 1994. godine je dizajn za njihov plakat osmislio poznati vinkovački strip autor i navijač Cibalije Dubravko Mataković. Taj dizajn za plakat Prljavaca u Vinkovcima, Cibalae banka je prenijela na reklamni platneni baner. Ovaj za koncert pozivni transparent je bio izložen na korzu, a potom na bazenu Barutana u Zagrebačkom bloku. Od tamo su ga kriomice pokraj ljutito raspoloženih pasa u trku odnijeli Ivanko Jurišić Cai i Ivica Aničić Ica.

U tadašnjem nedostatku navijačkih transparenata ovaj je privukao pažnju jer je zbog blago prljavo bijelog platna i plavih slova na njemu itekako bio iskoristiv za transparent koji bi Ultrasima dobro došao za podršku prema Cibaliji. Tako su u biti od jednog dvostranog promidžbenog transparenta nastala dva skraćena sa sačuvanim srcima i nazivima Vinkovci. Jedan je već u svojim začecima nemarom pojedinaca završio 1996. godine ostavljen u Bolonji na utakmici BiH – Hrvatska. Brat mu blizanac je pak na ogradama tribina postao vjerojatno među najviđenijim i svakako jedan od najstarijih transparenta na tribinama ovog dijela Europe.

Njegova preobrazba je krenula kad ga je Ica s Krešom Čopčićem donio na Kanovce gdje su ga zajedno sa Šinkom, dali krojačici gđi Mariji Subotić (Subina mama). Ona ga je završno skrojila, obrubila i dodale vezice.
Ica ga je posvetio u crkvi u Međugorju i s Ivanom Čuljkom s Lapovaca nosio na doček pape Sv. Ivana Pavla II. u Đakovu (bio je na tek par metara od Svetog Oca). Transparent je bio na vaterpolo utakmici hrvatske reprezentacije, dočeku zlatnih rukometaša i oslobađanju hrvatskih generala, lokomotivi navijačkog vlaka na finalu kupa 1999. godine kao i na koncertima Thompsona, izložbi 30 godina i promociji knjige „Najvjerniji“ o navijačkoj skupini Ultras u dvorani vinkovačkog Ogranka Matice hrvatske.

Transparent je spontano najprije prošao sva Cibalijina domaća (uz neka inozemna) gostovanja po svim stadionima u Hrvatskoj, a potom je s Ultrasima na utakmicama Hrvatske nogometne reprezentacije krenuo put Europe, Azije i Južne Amerike pa je tako bio na Svjetskim prvenstvima u Francuskoj, Japanu, Brazilu, Njemačkoj, Europskim prvenstvima u Portugalu, Austriji, Ukrajini i Poljskoj te na svim drugim važnijim Europskim stadionima tokom kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica.

Uslijed habanja Mato (Mario Matanović) i Ica su jedno  slovo i pola srca obnovili, a uslijed daljnjeg trošenja Ica ga je dao Ivanu Čuljku s Lapovaca kojem je njegova mama Ana pojačala rubove, dodala nove vezice i napravila mogućnost nošenja na dva štapa.
O pustolovinama koje je na svojim putovanjima prošao dala bi se napisati jedna knjige. Bio je zaboravljen, tražen i nađen, zabranjivan i od policije i HNS-a obranjen i uspješno sačuvan.

Manje je poznato kako su od ovog prvotno reklamnog transparenta za koncert Prljavog kazališta iskorištena i crvena slova, ona „…s ljubavlju“ koja su poslužila za manji plavi transparent na kojem je uz natpis Ultras u jednom uglu dodana i hrvatska zastava.
Nakon više od dva i pol desetljeća Darko Stojanović Stoja je predložio da se ovaj čuveni i poznati transparent umirovi i tek za posebne prilike izvadi iz zaslužene mirovine. Tako je od ruku Ivana Borkovića Čele, Ivana Čavke i Davora Vitkovića Vitka nastao identični transparent koji se zbog lakšeg unosa pored kontrola na tribinama po sredini po potrebi može razdijeliti na dva dijela i ponovno spojiti. Transparent je kao i na početku ove priče ponovno završno obrubila vjerna Cibalijašica gđa Subotić (Subina mama).

Od prvog originalnog transparenta skinuto je jedno malo srce sa slova „i“ i dodano na ovaj novi kako bi mu prenio svu povijest, muku i sreću koju je prošao na tribinama i tako nastavio istim putem svog prethodnika predstavljati Vinkovce, Vinkovčane i Cibalijine Ultrase.
Danas ovaj transparent predstavlja puno više od običnog transparenta. Raširio se po vinkovačkim zidovima, grafitima, ime i njegov prepoznatljivi font koriste razni obrti, tvrtke, udruge… S Vinkovčanima je istinski i spontano zaživio, postao omiljen gradski zaštitni znak pa ga vidimo na izlozima, šalicama, majicama…
I to sve zahvaljujući Cibalijinim navijačima koji su ga prije tri desetljeća trčeći odnijeli ispred ljutitih pasa.