Plače kasne, ništa čudno kod nas, tako je evo već bar desetak godina i svi koji dolaze u Cibaliju s tom činjenicom su vrlo dobro upoznati.
Stoga nas je pomalo začudilo da igrači štrajkaju. Iskreno igrali su ovdje puno jači igrači, plače su im također kasnile, ali nikom nije palo na pamet da odbijaju trenirati. Kasne i u nekim prvoligaškim klubovima pa toga nema medijima. U najgoru ruku zbog kašnjenja su im odvezane ruke da potraže neki bolji, jači sređeniji klub, ako takvih za njih ima. Dečki imaju podršku, za rad moraju biti isplaćeni, no iznošenje problema u medijima od kojih neki ne napišu slova o preminuloj legendi hrvatskog nogometa Antunu Čiliću, al’ evo vrlo rado pišu o štrajku nije nikakvo rješenje.
Rudeš nam na pola prvenstva bježi deset bodova, ispred nas je i donedavni trećeligaš Vukovar u kojem vrlo rado igraju i neki donedavni igrači i kapetani Cibalije, u kupu smo ispali od trećeligaša Splita, da nismo igrali bi s Dinamom, napunili blagajnu i bar na jedan dan vratili Cibaliju u vrh hrvatskog nogometa.
Uglavnom ionako teško poljuljan ugled bez dileme nesposobnog vodstva kluba, svojim nepromišljenim potezima pogoršavaju i igrači. Plaće će im stići, jednostavno moraju jer smo svi već naučili da se treća plača mora pošto poto isplatiti jer u suprotnom klub mora u stečaj, a stečaj koliko znamo nije i ne smije biti opcija, a i ne sjećamo se u skorije vrijeme da je Cibalia nekom ostala dužna Kad-tad sve što je u ugovoru sve do i jednog igrača se po slovu zakona mora isplatiti.
Dakle momci imate podršku, ali mjesto vam je na terenu.