Na čelu sa Slavkom Jankovićem na mjestu današnje spomen ploče na korzu, Cibaliju su u hotelu Slavonija 7. svibnja 1919. godine osnovali Vinkovčani. Kao i svaki u to vrijeme počeci i Cibalijini su bili izrazito teški. Igrači su zbog neimaštine igrali u svojim cipelama, na utakmice se putovalo po cijelu noć zaprežnim kolima, a pamte se slučajevi i kad se na gostovanja pješačilo satima. Prvi pogodak za Cibaliju u porazu 3-2 od vinkovačkih željezničara (ŽŠK) postigao je Mišo Zambeli koji je bio prvi tajnik i jedan od osnivača kluba.

Poslije 2. Svjetskog rata novim komunističkim vlastima nikako se nije svidjelo što je Cibalia djelovala u NDH-a pa je opstanak kluba pod strepnjom spašen na sjednici 27. rujna 1945. godine. Nove vlasti u startu su skraćenicu HNK zamijenili s FD (fiskulturno/tjelesno društvo). Istovremeno je zbog lakšeg djelovanja novoosnovani Spartak spojen s Cibalijom pod novim imenom Graničar. Potom je zbog težnje samih nogometaša za jednim jakim klubom Graničar spojen sa prijeratnom radničkom Slogom u FD Dinamo. U FD Dinamo djelovalo je nekoliko sportskih sekcija od kojih se nogometna kao uspješnija izdvojila u samostalni Nogometni klub Dinamo. Dinamo je tako na Cibalijinom igralištu u Lenijama, njenim svlačionicama, nogometašima i članovima uprave sačuvao prijeratnu Cibaliju. 

Svoje zlatne godine Dinamo doživljava 1982. godine kada nošen bučnim navijačima postaje prvak druge lige i novi prvoligaš. U pet prvoligaških sezona Dinamo je igrao atraktivan nogomet i svima bio opasan protivnik.

Dolaskom demokracije u Hrvatsku, Dinamo 1990. vraća svoje staro ime Cibalia te uskoro uz hrvatske klubove napušta Nogometni savez Jugoslavije i postaje jedan od predvodnika i osnivača HNL-a.

U Domovinskom ratu za slobodu Hrvatske uz velik broj vinkovačkih navijača aktivno se uključuju nogometaši i članovi kluba. U zimu 1992. kad su se ratne prilike koliko toliko primirile čast da premijerno započne Hrvatsku nogometnu ligu na Maksimiru su imali HAŠK Građanski (Dinamo Zg) i Cibalia.

Tu povijesnu prvu sezonu odigranu u svega stotinjak dana nebeskoplavi su sve svoje „domaće“ utakmice igrali van Vinkovaca koji su bili na prvoj liniji bojišnice. Pojedini nogometaši izravno su iz rovova odlazili na utakmice. U takvim okolnostima Cibalia je prvenstvo uspješno privela kraju zauzevši deveto mjesto među dvanaest klubova.

Četiri puta Cibalia je bila prvak druge lige. Tri puta nebeskoplavi su izborili nastup u Europi gdje su igrali i polufinale UEFA Intertoto kupa. Jednom je igrala finale kupa. Neke od najvećih utakmica koje navijači pamte su ona odigrana 1982. godine između Dinama i Čelika te 2000. godine kada je u svom premijernom Euro nastupu poražen beogradski Obilić.

Klub su kroz svoju povijest oduvijek nagrizale nepravde. Iako je to pošteno izborio 1987. godine Dinamo je nakon završenog prvenstva administrativno izbačen  u 2. ligu. Slično se ponovilo Cibaliji 2018. kad je izbačena u 3. ligu. U dosad jedinom finalu kupa protiv Osijeka 1999. nebeskoplavi su epski pokradeni… Upravo iz tih nanesenih nepravdi, iz te neravnopravne borbe s bogatijima i moćnijima Cibalia i njeni navijači crpe snagu i jačaju ljubav prema nebesko plavoj boji.

Cibalijo, ponosu i diko Slavonije, sretan ti 105. rođendan.

PS. Neka od najvećih imena koji su zadužili klub i nosili vinkovački dres su najveći klupski strijelac Ivica Šesto, Mihajlo Andrejev, Franjo Horvat, dr Georgević, Adžić, Antun Turda, Slavko Dugonjevac, Jure Mravunac, Dragutin Fegeli, reprezentativac i najbolji strijelac druge i prve lige  Sulejman Halilović, Stevo Bogdan, Martin Novoselac, brača Srečko i Nenad Lušić, Mijo Ručević, Tomislav Radić, Miroslav Vitković, Rajović, reprezentativni vratar Tomislav Ivković, Kesić, Borovnica, Igor Štimac, Nikola Jerkan, Budinčević, Ivica Tunjić, Franjo Šafran, najbolji strijelac prve lige Davor Čop, Nevres Zahirović, Otto Barić, Dražen Jerković, Tonko Vukušić Cico, Anđelko Bilušić, osnivači Janković i Zambeli, predsjednici Đuro Topalović, Martin Balling, Josip Kuman, Mika Blažanin, Antun Čilić i Božo Galić, Ivan Bošnjak najbolji igrač HNL-a, Goran Meštrović, Mladen Bartolović…ali i doktor Vinca Vuković, više od četiri desetljeća dobri duh kluba i domar Mile Perić.

Svi oni učinili su ovaj klub velikim.