Godinama gledamo kako naši vinkovački igrači i treneri na počecima i zalascima svojih karijera, kad ostanu bez posla i kad ih nitko ne traži, ruku spasa uredno pruža Cibalia. Pristaju na sve jer im je nebeskoplavi jedini brod koji ih drži iznad vode.

Nažalost isti ti nabrojeni s neviđenom lakoćom ostavljaju našu Cibaliju čim im netko ponudi koji euro više. U BSK je otišao donedavni trener Luka Muženjak. Čak četiri su kapetana zadnjih godina otišli u Vukovar što je u sportskim krugovima raritet. Tamo je i naš trener Bojko kojem je Cibalia nekoliko puta pružala priliku. Tamo je i naš 12 –godišnji sportski direktor Pernar po kojem ništa dobro ne pamtimo za naš klub. Odnedavno je tamo i trener vratara Antolović za kojeg se ispostavilo kako nema adekvatnu licencu, a jedan od trenera je i još jedan Vinkovčanin, Marko Novoselac. Zadnjih nekoliko godina perspektivni trener kojem je također Cibalia bila odskočna daska.

Od nekolicine roditelja čujemo da su u klub na Dunavu počeli vrbovati i naše klince iz klupske škole. Na našu sreću klincima ne pada na pamet tamo da idu jer još uvijek razmišljaju srcem i ne vide po čemu bi odlazak tamo bio iskorak u njihovim mladim karijerama.

U svim navedenim odlascima koliko smo shvatili je razlog naš nesređen klub. I ne griješe tu puno jer smo u puno segmenata koji se mogu riješiti mi zbilja slabo organizirani, no ta je tema ispričana i tako će i dalje biti dok ne nastupe temeljite promjene. Ovdje se postavlja pitanje kako to da iz naše nesređene i slabe Cibalije u toliko sređeni i „jaki“ Vukovar odlazi više Vinkovčana nego što ih imaju iz ostatka nogometno sređene Hrvatske?

Zaključimo kako svatko svoju financijsku sreću traži. No mi smo Cibalia. I ovakva nesređena za mnoge prevelika. Nebeskoplava obitelj biti će kao i uvijek uz sređenu ili nesređenu našu staru damu. I neće zaboraviti kako su nas neki olako napuštali.