Čitamo u Glasu Slavonije intervju s trenerom Tomislavom Radotićem u kojem strši naslov „Mislim da je Cibaliju ove sezone na životu održao Osijek“. A s tim se baš i ne možemo u potpunosti složiti jer medalju uvijek možeš pogledati i s one druge različite strane. Istina je da su igrači skupa s trenerom najzaslužniji za rezultat na terenu, istina je i da su treneri s nekolicinom igrača koji su nastupali za Cibaliju pod ugovorom NK Osijek no baš da su samo oni najviše dali pomalo su prevelike tvrdnje. Igrali su tu i drugi igrači, a ne samo ovi iz Osijeka.
Nažalost neki domaći naši klinci slabo su dobivali priliku, al’ to je iako loša za klub legitimna odluka trenera. Na kraju smo na ljestvici završili kao treći. Iskreno, treći ili sedmi na kraju ti dođe na isto. Već na polu sezoni Rudeš nam je pobjegao na velikih osam bodova. Ispred nas je završio i Vukovar koji je financijski stabilan, ali da se ne ljute, mi smo za njih institucija i moraju nam gledati u leđa. Vrlo dobrom treneru Radotiću kako navodi Cibalia nije posao već emocija i to nam je posebno drago. Takvog ga i poznajemo i nadamo se da ostaje u klubu koji mora napasti prvu ligu. Jednako se nadamo i najavljenoj totalnoj reorganizaciji rada u klubu na svim razinama kako bi se treneri mogli posvetiti samo igri i rezultatu, a ne da brinu o logistici.
A sad malo o onoj drugoj strani medalje. Cibalia je htjeli to neki priznati ili ne u ovoj sezoni sve koji su nosili nebeskoplavi dres, pa tako i osječane definitivno afirmirala na nogometnoj karti Hrvatske. Dakle ipak su nešto dobili, od čega Cibalia u njihovima daljnjim karijerama neće imati ništa.
Nedavnim transferima u kojima smo pronašli i godinama razvijali Belju i Puljića, a koje je Osijek dobio besplatno (doduše većim dijelom našom greškom, ali neosporno i osječkim uplitanjem i interesom) i ukupno ih prodao kako mediji navode za 5.8 milijuna eura Osijek se debelo naplatio. I zato smo sigurni da zbog svojih interesa itekako želi biti povezan s Cibalijom. Radotić nije ništa slagao, no nismo niti mi jer kao što smo rekli medalja uvijek ima dvije strane.