• Vinkovčanin Renato Bogić posao je prije šest godina odvukao u Rijeku no njegova ljubav prema nebeskoplavoj boji postala je još jača. Razgovarali smo s jednim od strastvenih kolekcionara Cibalijinih rekvizita s posebnim  naglaskom na njegovu vrijednu kolekciju šalova i dresova.

Od kada je počela tvoja ljubav prema skupljanju Cibalijinih rekvizita?

Za Cibaliju navijam otkako znam za sebe. Redovito sam išao na utakmice koje i sad kad god mogu pogledam u Lenijama, Rijeci… Cibalijine rekvizite sam počeo skupljati poslije pandemije COVID-a, a  prvi dres mi je poklonio kum Domagoj, svima znan kao Brki i tako je sve krenulo.

Kolika je tvoja kolekcija šalova, dresova?

Za sada u svojoj kolekciji šalova imam trideset i  fale mi još dva kako bi ih sve, barem koliko je meni poznato, kompletirao. Uskoro ću vas na svom instagram profilu iznenaditi i s ta dva, dogovori su još u tijeku. Dresova imam preko četrdeset. Uvijek tu ima mjesta za još poneki novi (stari) dres.

Na koje načine dolaziš do traženih stvari, pretpostavljamo da ih prvo treba pronaći, pa onda mijenjati, no za mnoge je potrebno dati ne male novce?

Tijekom svih tih godina skupljanja, stvorio sam si krug ljudi, poprilično velik koji se bavi istim hobijem kao i ja. Taj krug ljudi se širi izvan granica Lijepe naše. Ponekad moraš biti uporan, a ponekad i dosadan, samo nikad neugodan i bezobrazan da bi nešto pronašao, dogovorio se, kupio ili mijenjao. Ono što je za istaknuti je da ne mijenjam niti prodajem Cibalijine stvari. Saznam tko ima vrijedan komad koji me zanima, pitam koje su želje i tada kreće potraga za njihovim željama kako bih si ja ispunio svoju. Taj krug ljudi koji sam si stvorio su stvarno dobri ljudi prije svega. Pomažemo si međusobno. Kad god nekome nešto treba, svi se trudimo pronaći traženo. Svijet kolekcionarstva nije jeftin, ali sve se može ako imaš podršku. Sva sreća što je ja imam. Moja najveća podrška mi je moja obitelj, pogotovo supruga. Posebno mi bude drago kad u svoj toj podršci na poklon od supruge i sina dobijem dres ili šal.

Ima li neka neobična priča oko nekog pronalaska dresa ili šala?

Sve su priče posebne na svoj način, ali jedna je stvarno posebna. Dres Cibalije s finala kupa iz 1999. Taj sam dres jako dugo tražio, gotovo otkako sam počeo s kolekcionarstvom sam znao kako ga želim imati. Na kraju je dres pronašao mene. Dobio sam ga na poklon od osobe kojoj taj dres sentimentalno jako puno znači. S obzirom na to ukazano povjerenje, isto ću vratiti tako što ću ga zauvijek posebno čuvati! Što se tiče prvog Ultras šala za kojim sam očajnički donedavno tragao, ne biste nikad pogodili gdje sam ga na kraju pronašao. Svega 5 minuta od kvarta u kojem živim. U Rijeci. Očuvan, kao nov, a čuvan preko 20 godina u privatnoj kolekciji. Sve što sam morao je nabaviti prvi šal od Armade, a za taj isti šal sam mogao dobiti gotovo 500-600 eura. Armadin šal sam nabavio u Puli od jedne kolekcionarke šalova, dobro ste pročitali, ženske osobe koja je znala koliko dugo tražim prvi šal vinkovačkih Ultrasa.

Ima li neki rekvizit da ti je draži ili vrijedniji?

Sve što imam od Cibalije je za mene beskrajno vrijedno, ali ako moram nešto izdvojiti to je onda dres vinkovačkog Dinama iz sezone 1982/83 s brojem 11 kojeg je nosio Sulejman Halilović. Te prve prvoligaške sezone našega kluba Halil je s 18 postignutih golova bio najbolji strijelac lige. Od svih dresova vinkovačkog Dinama to je jedini kojeg sam baš nabavio u Vinkovcima, svi drugi su uglavnom nabavljeni izvan Hrvatske.

Kolika je velika tvoja ljubav prema klubu pokazuje i tvoj stan koji je u totalnom nebeskoplavom điru?

Ljubav je velika, supruga se složila da jedan dio stana može biti u nebeskoplavom điru. Iako detalja poput kuglica za bor, svjetiljke, šalica, naljepnica i slično se može pronaći u cijelom stanu. Jednostavno nas to podsjeća odakle dolazimo i da se tradicija treba očuvati i prenositi dalje.

Po slikama se vidi da ćeš imati nasljednika.

Naravno, o Cibaliji se uči od malih nogu. Obzirom da je sin rođen u Rijeci, a korijenovi vuku iz Slavonije želim ga naučiti što više o klubu i tradiciji našeg kluba i grada. Sve što skupljam mi je želja da jednog dana moj sin nastavi te da uvijek ima uspomenu iz Slavonije točnije grada na Bosutu.

Daljnji tvoji planovi i želja?

Planovi su nastaviti dalje, kolekcionarsto je strast i ljubav, osobito prema Cibalijii. U potrazi sam za dresom Cibalia – obilić. Želja mi je da se svi mi kolekcionari Cibalijinih rekvizita  budemo u kontaktu, susretnemo i da napravimo koju zajedničku izložbu. Drago mi je da u Vinkovcima ima ljudi koji dijele istu strast.