Izvor fotografije: Hnk Cibalia Vinkovci
Za koji dan znat ćemo imamo li novog vlasnika ili je sve ostalo na još jednom pokušaju. U HNL-u klubove uz lokalnu vlast vode udruge građana i dioničari ili su u privatnom vlasništvu. U ovim prvim navedenim modelima neki klubovi su se u tim tranzicijama ugasili (Zadar, Split, Inter, Varteks, Pula ), a neki su već godinama vrlo uspješni. To su Dinamo, zatim Hajduk koji je istina stalno u vrhu no iza Dinama, a nerijetko i Rijeke. Tu su i Slaven Belupo, Varaždin koji se financijski pokrivaju dovoljno tek za opstanak u prvoligaškoj eliti. U privatnom vlasništvu su Istra kojima je najprije ruski kapital riješio dugovanja, potom su imali neuspješnog Amerikanaca koji se želio domoći i Hajduka, te su sad u vlasništvu Španjolaca koji su im posložili školu nogometa, no kod svih navedenih većih seniorskih rezultata nije bilo. Šibenik je od vlasnika iz Indije pa Kolumbije došao do hrvatskih gazda koji su klub stabilizirali no niti oni nisu uspjeli doći dalje od jednog finala kupa.
Najsvjetliji primjeri uspješnosti su Rijeka i Osijek koje je privatni kapital u zadnji tren spasio od stečaja i s kojim su dobili nove stadione. Rijeka je eri Talijana Volpija pa potom Riječanina Miškovića konstantno u Europi osvojivši pritom četiri kupa i prvenstvo. Osijek pod ogromnim mađarskim proračunom također igra redovno Europu no tamo se kratko zadržava dok je u HNL-u jednako neuspješan.
Cibalia se iz udruge građana preoblikovala u dioničarsko društvo. U oba modela pod lokalnom upravom je imala i uspona (tri nastupa u Europi, finale kupa, naslovi druge lige) i padova (ispadanje u drugu i izbacivanje u treću ligu). Zadnjih godina klub nam je u drugoligaškoj osrednjosti i za iskorak u vremenu kad su financijski nogometni proračuni višestruko povećani neophodna nam je najprije čvrsta ruka i svježa krv na svim razinama. Tome se trenutno možemo nadati samo dolaskom privatnog vlasnika, a hoće li on doći i ako dođe kojim će putem klub krenuti vrlo brzo ćemo saznati.